Svojevremeno je, kažu, pokojni, popularni i rado čitani bosanski (i srpski) književnik Branko Ćopić, nekim povodom rekao:
          "Znam ja nas , jebo ja nas".

          Eto, ovih dana, upravo ova iskrica od misli, što tako precizno pogadja u "sridu" našeg bošnjačko/srpsko/hrvatskog mentaliteta, neprestano mi se mota mislima. Razlog – reagiranje dijela BH javnosti (bošnjačkog i opet dijela) na podizanje optužnice za ratne zločine protiv generala Rasima Delića, svojevremeno komandanta Armije Bosne i Hercegovine i najava optužnice protiv još nekih, u vremenu BH rata, visoko pozicioniranih bošnjačkih BH političara i oficira.

Rasim Delić

          Ovim se povodom digla takva halabuka, jer mal ne optužen je cijeli bošnjački narod. Prepoznatljivo zar ne. Nisu li isto tako glasnogovornici "svih Srba sveta" galamili i ne galame li i danas, povodom dizanja optužnice za ratne zločine protiv njihovih "svetih krava". Nije li ista frka pravljena i u Hrvatskoj, od Kordića do Blaškića preko Praljka pa do Gotovine.
          Pa se onda postavlja pitanje – u čemu je razlika i ima uopće razlike izmedju zločina učinjenog Srbinom, Hrvatom ili Bošnjakom ???
          E, al’ vidi vraga: Armija BH nije činila zločine, kažu. I nije, ali jesu, nažalost, pojedinci u armiji. Ne sustavno, ne kao dio nekog "tamo gore osmišljenog plana ili strategije ratovanja", ali je bilo pojedinaca koji jesu činili zločine. I još više - i to je rak rana na savjesti svakog onog Bošnjaka što čestito i pošteno misli: čitava jedna jedinica u sastavu Armije BiH, El Mudžahid jedinica, optužuje se za ratne zločine. Sastavljena od stranaca (a da li i koliko Bošnjaka?), svojevremeno je pisano pod neposrednom komandom rahmetli predsjednika Izetbegovića (??? ), jer navodno, a blisko pameti, ako se prisjetimo onog "razularenog i raspamećenog" vremena, nikog ne priznaju za zapovjednika sem rahmetli predsjednika i zbog čijih je zločina, najvjerovatnije ni kriv ni dužan i rahmetli general Alagić, zaglavio u Hagu, ova je jedinica, nošena revanšizmom, činila nezamislive zločine u centralnoj Bosni i u, po zlu čuvenom, logoru – zatvoru Kamenica. Konkretno, optužnica tereti generala Delića po komandnoj odgovornosti za zločine počinjene od strane ove jedinice, npr. ubojstvo šezdesetak zarobljenih srpskih vojnika, mučenje i tortura zarobljenika, silovanje žena (navode se tri takva slučaja) …
          Ovim povodom londonski "The Times", piše:
          "Jednom prilikom, jula 1995 godine, vojnici ove jedinice su, tvrdi se, otsjekli glavu jednom zarobljenom srpskom vojniku i natjerali ostale zarobljene Srbe da ljube otsječenu glavu prije nego su je objesili na kuku na zidu u prostoriji u kojoj su držani zatvorenici …"
          Dalje, navodi "The Times", generalu Deliću se stavlja na teret da je propustio kazniti počinitelje ovih zločina kao i , kako se tvrdi, zločina ubojstva desetina zarobljenih Hrvata, civila i vojnika, blizu Travnika, 1993 godine .

Donald Rumsfeld

          Jasno, u svoj toj nacionalističkoj galami prednji se opis radnji što se po komandnoj odgovornosti stavljaju na teret generala Delića, namjerno, dakle svjesno, previdja. Drugim riječima oni koji to čine lažu BH javnost i posebno Bošnjake u čije ime protestiraju. I to nije slučajno. Naime, argumenti kojima se pravda prisustvo ove jedinice za vrijeme rata u BH mogu se razumjeti, ali se počinjeni zločini ni na koji način i ničim ne mogu pravdati. Možda to neki čine iskreno uvjereni kako se komandna odgovornost ne može tako ekstenzivno tumačiti jer bi onda to značilo da za kriminalna akta američkih vojnika u zatvoru Abu Gharib treba da odgovara osobno ministar vojni, gospodin Donald Rumsfeld… Ovoj liniji razmišljanja nema se što dodati sem konstatacije da oni koji ovako misle jesu u pravu. Da gospodin Rumsfeld bi doista i trebao da odgovara ili u najmanju ruku da, ako ne subjektivno odgovoran, kao čin moralne odgovornosti, podnese ostavku zbog Abu Gharib skandala .
          Medjutim, ovdje se zaboravlja jedna stvar – sudbina malih naroda uvjek je kroz povijest opredjeljivana politikom, interesima, pozicijom i raspoloženjem velikih sila. Tako je to i danas samo što se u moderno doba svoj toj "priči od starina" nastoji pridodati pravni sadržaj i forma. Za sada po tim pravilima velikih još uvjek "igraju" samo mali (pa je tako moguće suditi Miloševiću i bratiji plus Sadamu Huseinu i sutra ko zna kome, ali ne i Bushu i Blearu za otpočinjanje jednog dubioznog i po svemu sudeći nelegalnog rata protiv Iraka ili Abu Gharib Rumsfeldu i sličnim, ali ostaje nam barem nadati se da će i veliki i oni njihovi "miljenici uz skute" (Sharon naprimjer) jednom početi poštivati sopstvena "pravila igre".
          U medjuvremenu niko, ni mali ni veliki ne može "krive Drine" novog svjetskog poretka ispravljati politikanskim profaniranjem nečega što je, ma koliko politička igra, ipak, u svojoj esenciji, pravna stvar.

Nihad Filipović

---

OVDJE KLIKNEM I VRATIM SE NA "FILIPIKE"

---