Svojevremeno je, poslije tragične smrti Dajane, princeze od Welsa, u britanskoj štampi, a napose u engleskoj, nadebelo i naširoko razvlačeno i razglabano pitanje odnosa profesionalnog, žurnalističkog i etičkog imperativa u tragičnim, po život prijetećim situacijama u kakvoj se eto našla i život izgubila nesretna princeza Dajana.

Martin Bell izvještava iz Sarajeva

          Jasno, šokirani smrću omiljene princeze, gotovo jednoglasno je izražavano zgražavanje nad ponašanjem paparazza koji su, našavši se na licu mjesta u trenutku nesreće, nastavili svojim kamerama i foto aparatima svjedočiti dogadjaj, umjesto da priskoče u pomoć nastradaloj princezi (druge dvije žrtve, vozača i Dodzi al Fajada, Dajaninog ljubavnika i sina prebogatog Muhameda al Fajada, vlasnika londonske shoping Meke "Harodsa" i još koječega drugog, teško da je ko i spomenuo).
          Znatno prije ovoga tragičnog povoda, a slijedom jedne druge, i po dubini i po širini "tragičnije tragedije", Martin Bel, poznati britanski novinar i ratni dopisnik BBC-a, svjedočeći na licu mjesta bosansko-hercegovački rat i posebno stradanje civilnog stanovništava Sarajeva, pokrenuo je ovo isto pitanje, pa je bio žestoko osudjivan i napadan od nekih kolega, posebice Johna Simpsona, takodjer jedne od ponajvećih zvijezda TV žurnalizma u Britaniji, te je optuživan mal ne da je u službi "bosanske vlade", da priča gluposti i da i on sam to zna, ali eto priča …
          A Bel je samo u povodu BH rata i posebice sarajevskog stradanja ( koje je, po njegovim riječima, njegovo presudno životno iskustvo), gdje je, iz prve ruke, vidio kakav je to zapravo rat i da se tu u stvari ratuje protiv civila koji se smisljeno, planski i sistematično ubijaju, najprije preispitujući samoga sebe, moralni kodeks u sebi i profesionalnu obavezu u situacijama po život prijetećim, otvorio ovo pitanje tako, što je u jednom trenutku priskočio u pomoć jednoj od žrtava divljačkog snajperskog trijebljenja sarajevskih civila sa okolnih brda, te tom prilikom i sam bio ranjen i jedva živu glavu izvukao.

John Simpson

          E, a onda se desila "saobraćajka" gdje je, bježeći od paparazza poginula princeza Dajana. Bio je to šok, istinski šok za britance, koji su tako nenadano i u tragičnim okolnostima izgubili svoju omiljenu princezu, a štampa dražesnu "igračku" što prodaje novine u milionskim nakladama.
          I onda je počelo "soul searching" i isljedjivanje: jesu li paparazzi nastavili snimati ili su priskočili u pomoć, pa kad se utvrdilo da su ti novinarski lešinari od kojih opet žive tabloidi, besćutno nastavili dogadjaj bilježiti svojim kamerama, nastalo je opće zgražavanje, jer da je eto princeza možda i imala šanse da preživi da joj se odmah priskočilo u pomoć…
          Nisam primjetio da se John Simpsom oglasio tim povodom, a baš bi bilo interesantno čuti njegovo mišljenje i ne radi li se zapravo ovdje o duplim standardima gdje je "moje stradanje i stradanje moje princeze" jedna stvar, gdje važe jedna pravila, a tamo Vaše stradanje i pokolj nevinih 11.000 Sarajlija i 200.000 Bosnjaka i općenito gradjana Bosne i Hercegovine, Vaše stradanje i druga stvar na koju se primjenjuju sasma druga pravila.

Nihad Filipović

---

OVDJE KLIKNEM I VRATIM SE NA "FILIPIKE"

---