---

Bosanska avantura Richarda Bangsa

---

Dvojica Amerikanaca rade na promociji ljepota Bosne i Hercegovine više nego oni kojima je to posao.

     "Avanture Richarda Bangsa" naziv je posebnog odjela na Yahoo stranicama, gdje ovaj autor otkriva najinteresantnije turističke destinacije u svijetu. Ovog mjeseca, uz pomoć Tima Clanceya on predstavlja Bosnu i Hercegovinu, za koju kaže da ima ponuditi mnogo više od uobičajenog image zemlje u kojoj je vođen krvavi rat.

Tim Clancey - zaljubljenik u Bosnu

     Bosna i Herecegovina gotovo mjesec dana nalazi se na prvoj stranici najpopularnijeg internet sajta na svijetu Yahoo - među nekoliko desetina avanturističkih destinacija svijeta - koji posjeti oko 6 miliona ljudi. Poznati američki putopisac Richard Bangs na ovim stranicama Bosnu i Hercegovinu opisuje kao rijetko ekološko utočište netaknute prirodne ljepote, sa čistim rijekama koje se mogu piti. Tu je još obilje informacija o kulturi, istoriji, običajima BiH, mjestima koje treba vidjeti i preporuke šta treba uraditi dok ste u zemlji.
     Za ovu svjetsku prezentaciju BiH, kao rijetko lijepog mjesta življenja, zaslužan je jedan drugi Amerikanac, Tim Clansy, koji gotovo 15 godina živi i radi u BiH i pokušava sačuvati njene prirodne ljepote. Kako je došlo do ove saradnje:
     "Richard Bangs je čovjek koji se penjao na svaku planinu na svijetu i raftao na svakoj rijeci na svijetu, ali on traži avanture. Onda je preko nekih ljudi čuo za mene, mene kontaktirao, mi smo razgovarali o mogućim temama, koje su aktuelne teme, koje niko ne priča zbog BiH. Po meni, ovo je stvarno raj na zemlji što se tiče prirodnih ljepota, ali imamo strašne probleme što se tiče ekologije... Onda sam ja mislio da napravimo neke kombinacije – da pokažemo vrijednost i prirodne ljepote BiH, a u isto vrijeme koje su te prijetnje. I on je bio oduševljen kad je došao."
     Deset dana obilaska terena predstavljeno je kao petodnevno putovanje kroz BiH:
     "Mi smo počeli u Sutjeska nacionalnom parku, to je bio uvod u cijeli program. Bili smo Greben, Peručica i Skakavac vodopad. On nije mogao da vjeruje da je takva ljepota, a tako prazna. Niti jedan čovjek nije bio u Parku, samo mi - to je 17,5 hiljada hektara i nas troje. Sutradan smo išli na Zelengoru, u nacionalni park, i na deltu Neretve i tu smo počeli priču o Neretvi - Počitelj, Blagaj, Mostar, znači cijeli tok Neretve smo pratili. Pokazali smo opet ljepote - i probleme. Koliko sam ja razumio od Ricarda, ova stranica, inače ovaj program njegov 6 miliona gledalaca ima."
     Tim Clansy u BiH došao je kao mlad student početkom 1992. godine da bi pomogao, ali je tu ostao i poslije rata. Vlasnik je agencije koja strancima putem interneta promoviše eko turizam, u kojem vidi i budućnost i šansu ove zemlje:
     "Prije ljudi su, možda, dolazili iz Hrvatske, iz Primorja na dan, dva, do Mostara, Međugorja, do Sarajeva, a sad ljudi troše svoj odmor - 10, 15 dana ovdje u BiH. Radimo rafting, planinarenje, bicikli, seoski turizam i, naravno, ono kulturno - miješamo. Ne može se odvojiti kulturna i prirodna baština BiH. Fin je primjer Blagaj - tekija u Blagaju. Odmah pored je u stijeni, 200 metara, izvor Bune. Ljudi su stvarno oduševljeni. Hrana je vrlo jednostavna ali izuzetno ukusna. Ljudi su tako gostoprimljivi, relativno je jeftino u svemu. Ali nisu definitivno očekivali kad mi šetamo kroz Peručica prašumu, ili na Greben, Rakitnice kanjon ili na Žljeb na Čvrsnici. Ljudi su tako oduševljeni i tako iznenađeni da su oni sami – nema nikog. Nažalost, naši mladi ljudi sjede u kafani i kafiću, puše cigare i piju kafu i kukaju kako ništa ne valja. Izađi malo. Ovo je stvarno predivna država."
     O iskustvima stranih turista u BiH Tim kaže:

Ljepote naše Sane

     "Ja sam doveo jednog čovjeka koji se penjao na Mont Everest, vodio sam ga na par mjesta i on je rekao: ’Ovo je bilo hodočašće za nas, tako imate divne stijene, divne planine, divne šume, a nigdje nikoga.’ Eto, to je njemu, ono, malo čudno. Ovaj čovjek, Amerikanac koji se bavi eko turizmom od 1972. godine - nema rijeke gdje se on nije spuštao s raftom. Prvi put u životu, čovjek ima možda 60 godina, da je pio vode iz rijeka gdje je raftao, gdje je spuštao čamac. Jedna jedina rijeka, a ja mislim sigurno 150 rijeka u svijetu je raftao. A mi hoćemo da pravimo brane, imamo viška struje. E, to je za njega i za mene nelogično. Lukomir je uvijek izuzetno selo, najudaljenije selo u BiH, na 1469 metara. To je, možda, očekivati da nađete u Nepalu ili možda u Andima u Peruu, ili možda u Boliviji, a da nađete ovako nešto u Evropi, toj staroj Evropi - mislim, svi smo mi živjeli nekada tako."
     Clansy naglašava kako je BiH jedina zemlja u Evropi koja nema razvojnu strategiju turizma, jer se svi bave politikom:
     "Naša najveća greška, kad kažem naša mislim na BiH, nema strategije, ne znamo ko je ciljna grupa, ne znamo koje je tržište. Je li to biznismen koji obleti na brzinu cijeli svijet, ono šotou biznismen koji ide Tokio, Berlin, Pariz, London, Njujork, da li je to naš mušterija? Mislim da nije. Oni nemaju ni vremena da dođu u BiH. I ako idu na odmor, to je ’pet zvijezda’ i JAT, i neki baš luksuz. BiH nije luksuzna, BiH je za aktivne turiste, za srednju klasu, profesionalce koji žele da šetaju, koji žele da vide nešto novo, nešto interesantno. Ali, opet, bez strategije kako ćemo znati u kojem pravcu treba ići. Mi smo jedna jedina država u cijeloj Evropi koja nema razvojne strategije za turizam. Ali svi pričamo o turizmu. Da li ima inicijativa od vlada, beskamatni kredit - kako radi Slovenija? Naša vlada apsolutno ništa."
     Koliko se u BiH radi na promociji turizma govori i činjenica da boravak slavnog Richarda Bangsa i njegove ekipe niko nije zabilježio, a o susretima sa zvaničnicima ne treba ni govoriti:
     "Gospodin Bangs i njegova ekipa kad su bili u Makedoniji predsjednik države ih primio. Kad su bili u Ruandi isto predsednik države ih primio. Ovdje niko ih nije primio. Ovdje niko ništa. Mi smo dali obavijest, ali ja ne tražim puno više, puno izgubim energije kad tražim. Radimo svoje, imamo svoju grupu ljudi, jako dobre mreže, lokalne entuzijaste, lokalne ljudi koje hoće da rade i mi radimo s njima. Nažalost, bez pomoći vlasti koja treba nas služiti."
     Tako sve o BiH i njenim prirodnim ljepotama i avanturama, koje vas čekaju uz hladno kiselo mlijeko na 1.500 metara nadmorske visine, možete vidjeti ako kliknete na link ispod.

BOSANSKE LJEPOTE NA YAHOO

Prvo kolo naše nagradne igre je završeno. Vesla u Alijine ruke       Prvo kolo naše nagradne igre je završeno. U igri je učestvovao veći broj posjetioca našeg site. Da li su postavljena pitanja bila teška? Neki učesnici eliminisani su samo zbog toga što se nisu držali pravila igre a bilo je i onih koji su jednostavno zaboravljali da, uz odgovor napišu svoje podatke. Nadamo se da se to neće ponoviti u sledećem kolu.       Poslije pet nagradnih zadataka, najbolje rezultate postigla je Alija Skočić iz Ključa. Ona je kao nagradu , od sponzora Igre, dobila kajak. Kako niko od članova Ključ Info Team-a trenutno nije u Ključu nije bilo prilike za sve- čano uručenje. Ipak nagrada je stigla u njene ruke a u poruci koju nam je poslala, Alija se zahvaljuje organizatorima na- gradne igre, posebno dona- torima koji su pripremili na- gradu. Obavještava nas da je nagradu primila i da je sve u redu. Uz "jedno veliko hvala i lijep pozdrav" ona se nada da će mo nastaviti našu nagradnu igru..       Ključ Info Team čestita Aliji na osvojenoj nagradi a ostale posjetioce www.kljuc.ba obavještava da će se naša nagradna igra nastaviti. ................. S R E T N O

  Ključ, 23. juli 2006

---

Regata je iza nas

---

Ljetne vrućine su samo upotpunile pravi doživljaj na ovogodišnjoj regati koja je postala veliki ljetni dogadjaj.

     Dan poslije. Počela su polako da se sredjuju utisci o "dogadjaju ljeta". Regata je već iza nas. Ona je već "dio istorije" naše male čaršije. Opšti utisak da je ona uspjela. Organizatori su učinili mnogo da bi se učesnici a i mi posmatrači lijepo osjećali. Kad tome dodamo lijepo, sunčano i (malo) pretoplo vrijeme šta drugo očekivati nego potpun doživljaj. Kad si kad vode bitno je da osjećaš da te njena blizina osvježava. Jedino što je Sana zbog niskog vodostaja na dosta mjesta bila plitka ali nije ni to bila neka prepreka pa se i na račun toga zbijale šale. Dan prije regate sjedimo u bašti "Hacijende" i dva "stola" dobacuju jedan drugom:
    - Što će vam on (aludirajući na jednog debeljuškastog gospodina koji je svojom "širinom" dobro popunio stolicu)). Sa njim možete samo grebati po dnu" , što je izazvalo opšti smijeh u bašti kafića.



    Start je bio u Velečevu. Mnoštvo ljudi, što učesnika regate, što znatiželjnika, se tiskalo na obali Sane. Šarenilo raznobojnih čamaca, opreme i odjeće samih učesnika. Galama, dovikivanje, gromoglasan smijeh. Sve je to bio dekor subotnjeg jutra. Sam start je bio urnebesan. Upotrebom raznih rekvizita stvorila se takva buka koja je trebala pokazati njihovo oduševljenje. U prolazu pored gradske plaže i mosta moglo se zapaziti da se puno poboljšala struktura plovila. Sve je više "pravih" i skupih čamaca za rafting. Mnoge ekipe su opremljene po "posljednjoj modi". Primjetno je da se mnogo novca uložilo u opremu. Sama regata postala je značajnija manifestacija samim time što je na njoj učestvovalo dosta posada iz drugih gradova koji već imaju dugogodišnju tradiciju u organizovanju ovakvih i sličnih manifestacija. Najbolji primjer za to je ekipa iz Bihaća u kojoj je učestvovao i legendarni general Ćuskić.

Eto nas opet dogodine

    Organizatori su se stvarno potrudili da regata ne bude puko "spuštanje" niz Sanu. Iako je Sana oplićala i dosta mirna uzbudjenja je bilo dosta. Brzaci Sane u Sklopu i Banjici bili su svojevrstan izazov za mnoge. Tu se pokazivalo znanje i doživljavalo ono što ovu regatu čini izazovnom. Kriska i vriska upotpunjavali su "poskakivanje" čamaca. Ispadalo se iz čamaca, što slučajno a i namjerno. Organizatori nisu nista htjeli da prepuste slučaju pa su , za svaki slučaj, obezbijedili ekipe za spašavanje koje srećom nisu imale razloga za intervenciju. Bez obzira na to, bilo je i onih koji nisu htjeli da rizikuju pa su ove dionice jednostavno "preskočili". Odlučili su da malo protegnu noge. U Humićima i Zgonu ( da se niko ne bi ljutio) organizovano je takmičenje u skakanju sa mosta koje je još više uveseljavalo učesnike regate. Dolazak u Sokolovo bio je i kraj ovogodišnje Sanske regate jedne lijepe manifestacije koja postaje sastavni dio naše čaršije.
    Organizatori, RVI kao i članovi odbora za organizaciju ovogodišnje regate učinili su mnogo da regata dostigne jedan viši nivo, da učesnici budu zadovoljni. Najbolje se to vidjelo kad je jedan od učesnika, vukući neku veliku torbu, na pozdrav jednog našeg Ključanina odgovorio:

     - Pecite ćevape i hladite pivo .... eto nas opet dogodine !

AVANTURA, LJEPOTA, DOŽIVLJAJ
Subota, 22 jula u 9 sati:

Idemo zajedno

  Ključ, 19. juli 2006

---

Sve je OK, osim pumpe

---

Tokom ljeta, kad se traže načini kako da se čovjek malo odmori i bavi nekim aktivnostima za svoju dušu, znaju se desiti neki maleri.

     Ljeto je već gotovo upolovilo. Lijepo, sunčano vrijeme, vruće, možda i prevruće. Nedavno je bilo kišovito. Narod je nezadovoljan gundjao. Ni sada kad je lijepo i sunčano nije ništa bolje - opet nešto nevalja, opet se gundja. Kad je prevruće čaršija izgleda puno mrtvija. Tek u baštama kafića može se zapaziti život. U hladovini, pretresajući čaršijske dogadjaje i priče, uz hladno pivo i sokove lakše se podnosi sva ova sparina. Tek uveče malo zahladi pa se narod hrabro upusti u šetnju gradskim korzom. Uz čaršiju, pa niz čaršiju, pa opet uz , pa opet niz i tako redom dok noge ne zabole, cipele ne počnu da žuljaju ili nas ne privuče muzika iz nekog od kafića.
    Pažnju gradjana, ovih dana, jedino je uspio privući tradicionalni turnir u malom nogometu. Ekipe se smjenjuju, pobjednici raduju, pobijedjeni tuguju. Onda se i jedni i drugi napiju, prvi od radosti a drugi od žalosti i opet tako redom. Teku pripreme i za ovogodišnju regatu. Kažu da pripreme teku dobro i da nema nikakve sumnje da će se u ovu subotu Sanom spustiti veliki broj ljubitelja raftinga. Ima dosta prijavljenih a da posebno raduje podatak da se sve više prijavljuju i oni koji nisu do sada nikad učestvovali. Pa kad smo već kod toga onda da prepričam jedan dogadjaj koji mi je natjerao suze na oči.

Doživljaj za pamćenje

     Odem ti ja ovih dana u jednu ključku prodavnicu da kupim sijalice i, pošto nisam bio jedini kupac, stanem u red. Čovjek koji je stajao ispred mene, pozdravi po imenu trgovca, i upita ga da li ima pumpu za čamac. Trgovac diže pogled sa tezge i bez razmiš- ljanja odgovori kupcu:
    - Nema. Kakav čamac, da tražiš za bicikl možda bii mogao naći. Čuj pumpa za čamac ... ( i nasmija se)
    Čovjek, začudjen njegovim odgovorom, upita ga, zna li on mjesto gdje bi mogao da nadje pumpu. Trgovac odmahnu glavom i reče mu:
    - Pojma nemam. Ovdje niko ne pumpa čamce osim vi iz dijaspore.
    Kupac mu objasni da je maksuz kupio čamac da bi učestvovao na regati ali je tek ovdje ustanovio da nema pumpe. Pa nastavi:
    - Buraz, ja sam mislio da ona dodje u kompletu sa čamcem.
    - Ma kakvom kompletu čovječe. Nego, bolje bi ti bilo da provjeriš taj tvoj komplet, možda ti i vesla u njemu fale.
    Onda se okrenu njegovoj ženi koja je stajala malo po strani pa nastavi:
     - Tako ti je to mlada. Kad su Velegićanci plivali i veslali? Nikad !
    - Jes' vala. Nikad ! - odreza ohrabrena žena.
    Uporedo sa ovim pripremama teku pripreme za ovogodišnju "Grmečku koridu". Korida će i ove godine privuči veliki broj ljubitelja borbe bikova. Mujaga Selman, šef odbora za priremu ovog spektakla izmakao nem je za dlaku pa tako iz prve ruke nismo uspjeli da saznamo informacije o pripremama. Iskreno rečeno, nisam neki poznavalac koride i borbe bikova. Više su me privlačili ćevapi koje je pravio specijalista za roštilj, neumorni Enver Omanović. Pa stoga mene , lično, više interesuje kako su prošle ove, ugostiteljske, pripreme za koridu . E sad, Envere na tebe je red.

Veliki broj naših sugradjana, koji se trenutno nalaze u nekim drugim zemljama, posjeti svoj rodni grad. Na ovom mjestu objavljujemo zapažanja vidjena očima onih koji nisu često u Ključu. Čaršija je napokon oživjela       Odmah da vam kažem da je tastatura drugačija i da možda bude grešaka tako da ne trebate odmah da stavljate moje fakultetsko obrazovanje u sumnju. : )       Evo danas sam malo pošla u jutarnju šetnju kroz Ključ i svratila malo na net da vam napišem koju riječ, da mi nebi zamjerili. Malo je čaršija oživjela ali opet meni to nije dovoljno. Priznajem da je ipak bolje nego onih dana kad sam tek došla. Bila sam prilično razočarana ali sam to krila od majki mada to one i same znaju i govore. Jedva čekam da dodju tetka i ostali.... Možda će se i moje razmišljanje promjenuti. Primjetno je da na ulicama ima puno više automobila stranih registarskih tablica. Ljudi su zauzeti radovima oko kuća a ima ih dosta koji su nastavili put prema moru.       Znate kako je ovdje. Vrijeme taaaaaako sporo prolazi. Da mi je sve ovo vrijeme u Kanadi. Kafe se po sto puta na dan piju a koliko se sjedi to da vam i ne govorim. Ako dodjem gore lijena znaćete razlog tome. Evo sad sam u ovom Internet cafe-u, koja je galama to je neopisivo. Mnoštvo djece troši svoj raspust na igrnje igrica. Vrijeme je lijepo pa bi se ono moglo utrošiti i na korisnije stvari. Ovdje kad udješ negdje, a pogotovo caffe-e, često ti ne kažu Dobar dan ili Merhaba, već pepeljaru ispred tebe guraju. Da li je ovo bilo uvijek ovako ili sam se ja odvikla od svega ovoga. Ipak kako dani polako prolaze i ja se sve više navikavam na ovo.      Nije baš da se ništa ne dešava. Evo, jutros sam sjedila na kafi sa Fudom Huskićem i fino smo se ispričali. Rekao mi je da se primjećuje moj kućni odgoj, i sve ostalo sto sam mogla da pokupim od vas. Dok sam sjedila sa Fudom vidjela sam Dedu (Kulenovića), pozdravila sam ga i rekla da ću navratiti. On je sjedio sa nekim tatinim ili kolegom ili generacijom, čini mi se da je Rifet Silajdžić. Tata ima pozdrav. Kod Jasmina srela sam Šefiku (Muratagić) koja organizuje otvorene tribine za pitanja načelniku grada. Nisam dovoljno upoznata sa gradskim problemima da bih i ja mogla da učestvujem u tome. U gradu nema puno dogadjanja. Glavna atrakcija je gradski turnir, priprema se regata... o čemu sam vam već nešto i pisala. Slike nisam uspjela da pošaljem (zaboravila kabal -haha). Vjerovatno se nešto i dešava što ja nisam registrovala jer nedovoljno poznajem i grad i ljude. Vidim tata je, kao i uvijek dobro upoznat sa tim da ne treba da ponavljam. Ako bude šta novo pisaću vam. Uglavnom, od mog zadnjeg javljanja nije se puno toga dogodilo.       Idem sad jer mi je ovdje postalo zagušljivo a i gladna sam. Idem kod Keke. Kako se ona samo obradovala i kako smo se ispričale kad sam je prvi put vidjela. Vi možete da nastavite da mi pišete... ................. Vaše tekstove možete slati na ovaj mail

  Ključ, 14. juli 2006

---

Provalnici rade bez odmora

---

Provale i kradje u našoj općini su u porastu iako je teško povjerovati da je njihov osnovni uzrok povećano siromaštvo ljudi.

    U svim vremenima dogadjale su se provale i razne vrste kradja. Kralo se sve i svašta , od onih najsitnijih i najbeznačajnijih stvari pa do onih od čije vrijednosti počinje da se vrti u glavi. Kradje nisu "specijalitet" samo siro- mašnih sredina. One se vrše neovisno od bogatstva i stepena razvijenosti društva.

Policija je započela istragu

     Naša, ključka sredina, nije bila poznata po tome. Dešavalo se i kod nas da nekom nešto "odleprša" ali kad se uporedimo sa nekim drugim gradovima može se reći rijetko. Ipak u ovim poslijeratnim godinama broj provala i kradja je porastao. Već ranije smo pisali o kradjama u srednjoj školi, nekim drugim institucijama pa do prodavnica.
     Bez obzira na to što au u kradje postale dio naše svakodnevnice čaršijom je kao me- tak prozujala informacija da je juče gotovo istovremeno provaljeno u dvije susjedne firme: "Rad" i "Ukus". Za razliku od nekih ranijih, provalnici ovaj put nisu interesovali kan- celarijski uredjaji, kompjuteri i tome slično. Zadovoljili su se onim što su pronašli u kasama. Da li su lopovi odjednom postali skromni pa su se zadovoljili sa nekoliko stotina KM koje su pronašli ili se pak radi o lokalnim amaterima pokazaće, nadamo se, istraga. Ne sumnjamo u sposobnost naše policije ali bi itekako za očuvanje autoriteta službe bilo dobro da što prije pronadju ove "markane".

  Ključ, 13. juli 2006

---

Droga uništava budućnost

---

Bosna i Hercegovina u najezdi te pošasti nije nikakav izuzetak pa je potrebno da se svi uključimo u ovu akciju.

     Na sceni života danas je bolest koja malo – po malo, ali sigurno, uništava čovječanstvo, razara osnovu društva i dovodi u pitanje njegovu budućnost. Ovisnost o drogama i alkoholu svakodnevno unosi nemir, onesposobljava i uništava mnoge živote, povećava nesigurnost i izaziva socijalnu bijedu. Ona prizvodi nesreću i duboke psihičke krize, uništava porodice, ostavlja djecu bez elementarne opskrbe i zaštite. Uskraćuje svijetlu budućnost mnogim mladim ljudima, koji bi, da nisu postali dio toga zla, imali sretan i uspješan život. Posljednjih desetljeća osobito zahvata djecu i omladinu od dvanaest do devetnaest godina. Sve je manje škola koje nisu zahvaćene drogom. Bosna i Hercegovina u najezdi te pošasti nije nikakav izuzetak. Svakodnevno u novinama čitamo zastrašujuće priče o drogi: "Droga ubija – kako se boriti", "Sin narkoman tjerao majku na prostituciju da bi zaradila novac za drogu", "Većina ovisnika počela se drogirati prije napunjenih 16 godina", "Prvi džoint u dvanaestoj"... Takve su vijesti sve više dio naše svakodnevnice, potresne drame koje se događaju oko nas. Mnogobrojni zločini i kriminalne radnje djelo su ovisnika o drogi koji pod utjecajem narkotika ili potrage za njima.

Komandir policije u Ključu Smajko Džaferagić

     Problematika ovisnosti je, na žalost, uvijek aktualna. Riječ je o jednoj od najopasnijih bolesti našeg doba koja, usljed drastičnog organskog, duševnog i duhovnog izobličenja iza sebe ostavlja neizlječive posljedice. Ona potpuno razara zdravlje čovjeka i trajno uništava njegov ljudski identitet. Već duže vremena i na području naše općine vodi se kampanja suzbijanju droge. Kao i do sada u akciji, pored raznih organizacija i udruženja, učestvuju i pripadnici naše policijske stanice. Oni su juče dijelili rasni propagandni materijal, majice i kačkete. Svim zainteresovanim željeli su ukazati na pojave koje prate početak uzimanja droga kao i simptome koje prate te pojave.

     Ključ Info Team u posebnom prilogu obradjuje temu simptoma i posljedica koje prate ovu opasnost za našu djecu. Da bi pročitali prilog "Droga ubija vaše dijete odmah ili postupno" kliknite na sličicu uspod.

25 COOL NAČINA DA KAŽEŠ "NE!" DROGI          Postoje situacije kad doista treba biti odlučan i reći "Ne!" onomu što ti može upropastiti život. Droga je svakako jedna od takvih stvari! Jedna američka organizacija za borbu protiv droge smislila je načine kako da kažeš "ne!" onima koji ti nude drogu i ostaneš cool u društvu!       - Imaš olovku? Zapiši ovo ... Ne!"       - Ne, ja sam ionako dovoljno otkvačen(a)!"       - Reći ću ti polako da možeš razumjeti: Nnnneeee!"       - Ako već želim izgledati glupo biću pantomimičar."       - Ne želim živjeti kao ti!"       - Ne, alergičan(na) sam na to!"       - Nemam vremena za drogu."       - Ne danas, ne sutra, možda - nikad!"       - Više mi se sviđaju moje smeđe oči nego tvoje crvene!"       - Ne, ja ne razgovaram s nepoznatim ljudima, nepoznati!"       - Koji dio rečenice "Ne!" nisi razumio?"       - Kako se kaže "ne!" na tvom planetu?"       - Ne, sama se sebi sviđam ovakav(va) kakav(va) jesam."       - Ne, droga je tako staromodna."       - Ne, hvala, ionako jedem previše brze hrane."       - Zaobiđi me!"       - Ne, ali ako mi nudiš čokoladu..."       - Žao mi je, držim dijetu koja zabranjuje drogu."       - Ne želim završiti u jednom od filmova o narkićima."       - Uh... čekaj da razmislim... NE!"       - Prošetaj!"       - Ne, imam planove sa svojim životom!"       - Ne, to nije moj stil!"       - Ne, hvala, stvarnost mi je zanimljivija!"       - Ne, i to je moj konačan odgovor!"

  Ključ, 12. juli 2006

---

Ne zaboraviti žrtve

---

Ovogodišnja komemoracija žrtvama u Srebrenici i našoj općini imala je više vjerski nego politički karakter.

     U Memorijalnom centru u Potočarima kod Srebrenice obavljena je dženaza i ukop 505 žrtava srebreničkih Bošnjaka, čiji su posmrtni ostaci identifikovani poslije 11. jula prošle godine. Imena do sada sahranjenih, kao i imena onih za čijim se posmrtnim ostacima još traga upisana su na veliku, polukružnu, mermernu ploču, ukupno više od 8.000 imena. Među 505 žrtava što su sahranjene u Memorijalnom centru Potočari, osam ih je sa svega 15 godina starosti, dok je najstarija žrtva rođena 1918. godine.

Poslije godina iščekivanja, bola i tuge

    Jučerašnji ukop 505 identifi- kovanih srebreničkih žrtava po izričitoj želji porodica obavljen je bez političkih govora, isključivo po vjerskim običajima. Dženazu namaz predvodio je reisul-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa efendija Cerić, koji je za 11 godina od srebreničke tragedije izgovorio 11 poruka, za svaku godinu po jednu.
     -I nebo kad bi se slilo i zemlja kad bi se slegla i sunce kad bi se klelo i mjesec kad bi se skrio, naša duša ne bi odustala od istine koja se ovdje, u Potočarima, slaže svake godine pred svima nama i pred svima njima koje čeka istina i pravda ovdje i tamo gdje nema govora, ni pogovora, gdje nema laži, ni polaži, gdje je samo istina i pravda za sve što se zna i za sve što se ne zna o zločinu protiv čovjeka. Istina je naša vjera, pravda je naša sudbina, Bosna je naša mjera suživota, Srebrenica je naše more i naša obala spasa. U njoj se svi možemo utopiti, ali u njoj se svi možemo i spasiti, ako Boga da.
     Na drugoj strani Bosne, u našoj opcini, rodbina , prijatelji, komšije i sugradjani oprostili su se sa nedavno identifikovanim šehidima u Biljanima koji su ubijeni na samom početku rata. Radi se o Domazet (Hamdije) Avdi (1973), Avdić (Safeta) Rami (1958), Botonjić (Abida) Fehimu (1966), Avdić (Derviša) Emiru (1961), Botonjić (Atifa) Nedžadu (1971) i Ćehić (Sameda) Rufadu (1963). Klanjanju dženaze uz vjerske službenike prisustvovali su i premijer USK Osman Ćehajić, načelnik Općine Ključ Bajazid Hadžić kao i drugi lokalni politicari.
    Tog dana i u Sreberenici i u Ključu sve je odisalo tugom. Ne zaboraviti – je geslo komemoracije u Potočarima . I ne teba zaboraviti.

  Ključ, 7. juli 2006

---

Sjećanje na žrtve rata

---

Ovih dana u Bosni obavljaju se dženaze pronadjenim i identifikovanim žrtvama rata, podsjećamo se na zločine i zločince.

     Sa gradskog groblja u Visokom jutros su ispraćena tijela 505 identificiranih Srebreničana, žrtava genocida, koja će biti ukopana u memorijalnom centru u Potočarima. Kolona je iz Visokog stigla u Sarajevo, odakle je nastavila preko ... Dženaza nastradalim Srebreničana biće obavljena u utorak 11. jula.... Kolona sa 32 biciklista iz svih krajeva BiH krenula je jutros na put slobode od Bihaća do Srebrenice.... Na tuzlanskom "Trgu žrtava genocida u Srebrenici", u subotu je postavljena umjetnička instalacija "Što te nema?". Ovo je samo dio onoga što se ovih dana dešava u našoj nesretnoj i napaćenoj Bosni.

Šehidsko mezarje nastradalim stanovnicima mjesta Biljani

    Sjećanje na žrtve prošlog rata nisu zaobišle ni našu općinu. Teško je naći neko mjesto na području naše općine koje nije stradalo ali ipak Velagići, Biljani, Prhovo su mjesta koja vode u toj nesretnoj statistici. Prošlo je već četrnaest godina kako je u Biljanima počinjen strahovit zločin nad civilima kada je ubijeno 288 ljudi od čega je 250 streljano samo u jednom danu. Ova godišnjica stradanja bošnjačkog naroda u Biljanima biće obilježena vjerskim obredima kao i posjetama masovnim grobnicama naših sugradjana.. Biće to opet jedno teško prisjećanje na sve što je naš narod proživio u proteklom ratu.

Dopisnik iz Ključa

Upoznajmo još jednog Ključanina Kliknite ovdje da bi pročitali kompletan tekst

  Ključ, 4. juli 2006

---

Regata može da počne

---

Najljepša i najatraktivnija ljetna manifestacija u Ključu održaće se i ovog jula na našoj ljepotici Sani.

     Pripreme za ovogodišnju regatu privode se kraju. Kajakaški kanu klub Ključ, organizator ove manifestacije utvrdio je program i satnicu održavanja svih aktivnosti koje će pratiti ovogodišnju regatu.

Regata - atrakcija na rijeci Sani

    Regata će ove godine, kao i ranijih, startovati u Velečevu u 9 sati prijepodne. Prvo zadržavanje planirano je na gradskoj plaži Alina Luka. Samu regatu pratiće još neko- liko sadržaja kao što su sko- kovi sa visećeg mosta u Humićima i plivačke utrke. U Sokolovu je predvidjeno da se postavi kamp u kojem bi se dočekali učesnici regate uz muziku, "iće i piće". Kao "šlag na tortu" planiran je i vatromet.
     Za sve one koji dodju ranije planiran je njihov prihvat na gradskoj plaži Alina Luka dan ranije , 21 jula. Za sve informacije, zainteresovani se mogu obratiti Kajakaškom kanu klubu Ključ

Dopisnik iz Ključa

  Ključ, 2. juli 2006

---

"Naša mladost" u Kladuši

---

KUD "Naša mladost" nastavio je svoje aktivnosti učešćem na susretima jedanaest drugih društava u Velikoj Kladuši .

     KUD "Naša mladost" iz Ključa bili su učesnici manifestacije "Kladuški dani kulture" koja je održana 30.06.2006 god. u Velikoj Kladuši.

Članovi Kulturno-umjetničkog društva "Naša mladost"

     Manifestaciji je prisustvovalo jedanaest kulturno-umjetničkih društava iz BIH, uključujući i mažoretkinje iz susjedne države Hrvatske, koje su se svojom simpatičnom koreografijom prve predstavile publici.

Atrakcija susreta-mažoretkinje

    Defile ulicama grada, pjesma, igra obilježili su završnicu "Kla- duških dana kulture" koja je odr- žana na nogometnom stadionu Hajduka.
     Zainteresovanost i naklonost prema šarolikosti narodnih igara i običaja iz cijele BIH popraćena je velikim brojem posjetitelja, koji su sa velikim zadovoljstvom pratili ovu svečanost.

Dopisnik iz Ključa

  Ključ, 2. juli 2006

---

Turnir počeo po kiši

---

Jedna od najznačajnijih manifestacija u našem gradu, turnir u malom nogometu, ove godine godine počeo po lošem vremenu.

     Nastavljena je tradicija. Već petu godinu zaredom, Savez za sport i rekreaciju RVI iz Ključa organizovao je jednu od naj- značajnijih i najposjećenijih sportskih manifestacija u našem gra- du, turnir u malom nogometu "Izet Avdić". Ove godine, nažalost, takmičenje je počelo praćeno kišom i lošim vremenom. To nije speriječilo ljubitelje nogometa da u velikom broju bodre i navijaju za svoje ljubimce. To im neće nimalo teško ako se uzme u obzir da su to imali prilike "trenirati" prateći Svjetsko prvenstvo u nogometu u Njemačkoj.

Turnir u malom nogometu je najposjećenija sportska manifestacija

     Takmičenje se odvija u centru grada, na školskom igralištu u Ključu. Koja ekipa, od preko trideset prijavljenih, će biti pobjednik turnira ove godine teško je prognozirati. Kao što nam reče jedan od učesnika:
    -Volio bi da se nama to desi ali...."lopta je okrugla". Prošle godine bili smo blizu ali nam je na kraju izmaklo finale.
    Da vas podsjetimo da je prošle godine turnir osvojila ekipa "Mini Dnevnik" iz Jezera kod Cazina. Na početku sve ekipe imaju iste šanse ali ipak nagrade i "lovorike" osvojiće najbolji.
    Svim učesnicima želimo puno sreće na turniru a posjetiocima uživanje u majstorijama naših fudbalera kao i lijepo vrijeme.

Dopisnik iz Ključa

---

      Informacije starijeg datuma pogledajte u našoj ARHIVI

---